Ustajem. Još nije svanulo, ali kad radite na brodu, znaš da nema vremena za spavanje kad sunce izlazi. Na mom katamaranu, smještenom u jednoj od ljepših jadranskih luka, dan počinje ranije nego što većina ljudi razmišlja o svojoj prvoj kavi. Za mene, kava je iznad svega. Prvo pripremam doručak za goste: svježi voćni smoothie, jaja, croissant i sve ono što požele dok se bude iz svojih kabina.

Brod polako oživljava. Početak dana na brodu znači službeno pozdraviti goste koji još uvijek zijevaju od sna i polako dolaze na palubu. Uvijek s osmijehom, jer što je ljepše nego započeti dan na moru uz pogled na horizont, kad se nebo stapa s morem. Poslužim doručak i nastavljam svoj ritual – pratim svaki njihov zalogaj, svađajući se s nevidljivim dijelovima broda koje moram brzo očistiti dok gosti uživaju u obroku.

Tijekom doručka ja, naravno, nisam samo hostesa. Ja sam i pomoćnica za sve – kad jedni uživaju u hrskavim pecivima, drugi su već u borbi s klizavim podovima i čišćenjem. No, nema stresa. Ovdje je sve pod kontrolom… uglavnom.

Kad su doručak i kuhinja sređeni, krećem u kabine. To je moje omiljeno vrijeme dana. Ovdje se osjećam kao superheroina koja skriva svoje magične moći. Dobar, miran trenutak kad se kabine popravljaju, posteljina se navlači, a sve miriše na more i svježinu. Prvo čišćenje WC-a je prava avantura, jer uvijek se dogodi da se netko od gostiju “nađe” u toj kabini neposredno prije nego se ti krećeš unutra. To je najlakši način da podijeliš nekoliko ironičnih smiješaka sa samom sobom.

Skiperu pomažem s navigacijom. Ah, čini se da je danas lagan vjetar, što znači da nas neće ništa ometati pri plovidbi. No, uvijek sam pripravna na mentalnoj razini, ako treba pomoći pri svim onim manevrima koji su neophodni kad se brod mora smjestiti negdje za ručak. Iako se katamaran, kao Saba 50, lako manevrira, uvijek ima onih “skrovitih” kutova gdje nešto može poći po zlu. Skiper me, naravno, obavještava o svim “tajnama” navigacije.

A zatim, slijedi priprema za ručak. Nema užurbanosti, sve mora biti savršeno. Služenje kave usput je moj način kako gosti shvate da na brodu uvijek ima vremena za uživanje, čak i kad smo u punom pogonu. Ručak je uvijek s naglaskom na svježinu: od plodova mora do ribljih specijaliteta, sve mora biti ne samo ukusno nego i vizualno privlačno.

Nakon što se poslužuje, dolazi najkritičniji dio – čišćenje nakon ručka. Kroz smijeh i opuštenost, tu i tamo sa nekom bocom vina koje se otvore tijekom obroka, sve ide bez većih nesreća. I tako, sve se vraća u stanje “ponovno savršeno”. Spremam kuhinju i salon, očistim svaki kutak, jer na brodu ništa ne smije ostati neuredno. Ne zaboravite vanjski kokpit! Mogu reći da je to moj izazov – držati sve uredno na palubi, jer uvijek netko naiđe i donese još jednu čašu ili bočicu vode.

Poslije toga slijedi večernje smještanje broda za noćnu tišinu. Pomaganje skiperu sa sidrenjem ili vezivanje broda u nekoj luci nije samo tehnički izazov, to je moj trenutak mira kad sve završava, i sve što preostaje jest zaroniti u tišinu mora. I izolaciju od svih.

Na kraju dana, kad brod postane najsvjetlija zvijezda na moru, dolazim do tog magičnog trenutka. Gosti uživaju u vinu u nekom čarobnom restoranu, a ja samo promatram kako brod polako ostaje u pozadini, svijetleći pod zalazećim suncem. Onda popijem pelin ili dva za opuštanje mozga 😊 Brod je moj dom, a gosti su tu samo na trenutak. Možda je to izazovno, ali je i nagrađujuće. I tako svaki dan, sve do sljedećeg svitanja.